Računovodstvo je disciplina koja se bavi zapisom svih financijskih transakcija koje se dogode u jednoj poslovnoj organizaciji. Isključivo je povijesnog karaktera, odnosno zapisuju se podaci koji se mogu dokazati da su se već dogodili (nikako ono što smatramo da će se tek dogoditi u bližoj ili daljoj budućnosti).

Računovođa je osoba koja vrši zapise (vodi račune) u poslovne knjige. Prema propisima o porezu na dohodak dvije su knjige od iznimne važnosti: Knjiga primitaka i izdataka i Knjiga prometa.

Osim te dvije knjige, zapisa koje jedna poslovna organizacija treba voditi je više, u zavisnosti od vrste organizacije te razmjera do kojih se proteže njena poslovnost. Najpoznatije su:

• Evidencija o tražbinama i obvezama;
• Evidencija o nabavi i uporabi reprodukcijskog i potrošnog materijala, hrane, pića i napitaka;
• Popis dugotrajne imovine;
• itd.

Korijeni računovodstva sežu u Mezopotamiju, a jednostavno računovodstvo se spominje u Bibliji (Novi zavjet) i Kuranu.

Pod računovodstvenim subjektima u praksi i u računovodstvenoj literaturi razumijevaju se pravne osobe, a u određenim slučajevima i fizičke osobe za čije poslovanje se vodi računovodstvo i sastavljaju financijski izvještaji. 

Zbog javnog interesa, obveza vođenja računovodstva, sastavljanja prezentiranja i javnog objavljivanja financijskih izvještaja za pojedine skupine pravnih osoba određena je posebnim propisom. U tom smislu, uobičajeno je da se pravne osobe kao računovodstveni subjekt dijele na profitne i neprofitne. 

Dakle, kriterij podjele svih pravnih osoba nije uspješnost poslovanja profitabilno (uspješno – dobit) i neprofitabilno (neuspješno – gubitak) poslovanje već njihov motiv osnivanja i cilj poslovanja, odnosno postojanje i obavljanje određenih djelatnosti. 

Samo se uspješnost ili neuspješnost poslovanja pravnih osoba koje su osnovane radi ostvarivanja dobiti mjeri visinom dobiti ili gubitka. Samo pravne osobe koje su osnovane zbog ostvarivanja dobiti mogu poslovati profitabilno ili neprofiabilno.